dabetićevo poezija

Omča Sećanja

Zarobljen u našem odnosu
još uvek poljupce
poredim sa nepoznatim devojkama

Znaš, alkoholom se lečim svaku noć
gubim snagu
ne želim da priznam šta sve dolazi

Omča Sećanja oko vrata mi stoji
meni korak fali
da u sadašnjosti umrem
ja u ovom trenutku
ne želim da postojim

Ti i ja u pogrešnom
vremenu smo počeli
Mi pogrešno smo ljubav završili

Sav moj monolog o tebi bih menjao za jedan minut tišine pored tebe.

Leave a reply:

Site Footer